Ideje o ujedinjenoj Europi ojačale su nakon 1945. radi mira i obnove. Ključni su osnivanje Vijeća Europe (1949.) i Schumanova deklaracija (1950.), kojom je predložena zajednička kontrola ugljena i čelika kao jamstvo protiv budućih sukoba.

EU nastala je nizom ugovora: od Pariškog (1951.) i Rimskih (1957.) koji su postavili temelje tržišta, do Maastrichtskog (1992.) kojim je službeno utemeljena EU na tri stupa, te Lisabonskog (2009.) koji joj je dao pravnu osobnost i modernu strukturu.

EU djeluje kroz 7 institucija: Europsko vijeće (strategija), Vijeće EU i Parlament (zakonodavstvo), Komisija (izvršna vlast), Sud EU (pravda), ESB (monetarna politika) i Revizorski sud (financije), što osigurava ravnotežu interesa država, građana i EU.

Od 6 osnivačica 1951., EU se proširivao u 6 valova do 28 članica. Ključni trenuci uključuju priključenje UK-a (1973.), mediteranska proširenja 80-ih, veliki "istočni val" (2004./2007.) te ulazak Hrvatske (2013.). Nakon Brexita 2020., EU broji 27 država.

Proces pristupanja temelji se na ispunjavanju Kopenhaških kriterija te usvajanju cjelokupne pravne stečevine. Put vodi od statusa kandidata, preko pregovora po poglavljima i "screeninga", do potpisivanja i ratifikacije Ugovora u svim državama članicama.

EU djeluje kroz 7 institucija: Europsko vijeće (strategija), Vijeće EU i Parlament (zakonodavstvo), Komisija (izvršna vlast), Sud EU (pravda), ESB (monetarna politika) i Revizorski sud (financije), što osigurava ravnotežu interesa država, građana i EU.

Europsko vijeće čine premijeri i predsjednici koji određuju strateški smjer Unije, ali ne donose zakone. Vijeće EU čine resorni ministri koji ravnopravno s Parlamentom donose propise i proračun.

Europska komisija je izvršno tijelo koje jedino predlaže zakone i nadzire njihovu primjenu ("čuvarica Ugovora"). Europski parlament je jedino izravno birano tijelo koje s Vijećem donosi zakone i proračun te vrši demokratski nadzor nad Komisijom.

Sud EU osigurava jedinstvenu primjenu prava u članicama (vladavina prava). Europski revizorski sud nadzire zakonito trošenje proračuna EU (financijska disciplina). Europska središnja banka upravlja eurom i održava stabilnost cijena (monetarna sigurnost).

Primarno pravo je najviši izvor prava EU i uključuje osnivačke ugovore, opća načela prava i temeljna ljudska prava. Ima izravni učinak te građanima omogućuje da svoja EU prava štite pred nacionalnim sudovima. Nadređeno je nacionalnim zakonima članica.

Sekundarno pravo čine akti koje donose institucije EU: uredbe (izravno se primjenjuju), direktive (prenose se u nacionalne zakone), te odluke (obvezuju specifične primatelje). Preporuke i mišljenja nisu pravno obvezujući, služe kao smjernice za tumačenje.

EU ima mrežu tijela koja nadopunjuju rad glavnih institucija. Dok odbori osiguravaju da se čuje glas regija i civilnog društva, banke i agencije brinu o konkretnim investicijama, sigurnosti i tehničkim standardima koji utječu na svakodnevni život građana.

Hrvatska od 2013. sudjeluje u svim tijelima EU-a i koristi europske fondove. Građani RH su i građani Unije, što im jamči slobodu kretanja, pravo rada i studiranja pod istim uvjetima u cijeloj EU, diplomatsku zaštitu te izravno biranje zastupnika u EP.

Hrvatska koordinira europske poslove suradnjom Sabora i Vlade. Sabor nadzire rad Vlade u institucijama EU, provjerava supsidijarnost i daje mišljenja o kandidatima za visoke dužnosti. Zastupnici u EP biraju se neposredno.

Hrvatska je prošla put od Sporazuma o stabilizaciji (2001.) do članstva (2013.). Pregovori u 35 poglavlja vođeni su uz pomoć programa CARDS, PHARE, ISPA, SAPARD te objedinjenog instrumenta IPA, što je dovelo do potpune prilagodbe pravnoj stečevini EU.

SPP je temeljni dokument kojim je RH stekla status pridružene članice. Ključni elementi su asimetrična liberalizacija trgovine (brže otvaranje tržišta EU), uspostava zajedničkih tijela (Vijeće i Odbor) te obveza usklađivanja zakona s pravom EU.

Hrvatska u razdoblju 2021.-2027. sudjeluje u 16 programa EU i koristi sredstva iz strukturnih i investicijskih fondova. Koordinaciju fondova provodi Ministarstvo regionalnoga razvoja, dok su za specifične programe zadužena resorna ministarstva.

Unutarnje tržište EU-a briše granice kroz četiri slobode: kretanje roba (bez carina), osoba (rad i boravak), usluga (poslovanje bez prepreka) i kapitala (slobodna ulaganja). Sustav dopunjuju Schengen, koji ukida granične kontrole, i eurozona.

EMU je uspostavljena u 3 faze, a euro je postao stvarnost 1999. godine. Za uvođenje zajedničke valute država mora ispuniti stroge "kriterije iz Maastrichta" koji uključuju stabilnost cijena, niske kamate i kontrolirani javni dug.

EU donosi sedmogodišnje financijske okvire (VFO) i godišnje proračune. Prihodi dolaze od doprinosa država, carina i PDV-a, dok se rashodi usmjeravaju u inovacije, koheziju i zelenu tranziciju. O proračunu odlučuju Parlament i Vijeće na prijedlog Komisije.

EU djeluje unutar granica ovlasti koje su joj države dale ugovorima. Razlikujemo isključivu (samo EU), podijeljenu (EU i države) te nadopunjujuću nadležnost (EU samo pomaže). Rad Unije strogo ograničavaju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.

Zajedničke politike EU-a (kohezijska, poljoprivredna, ribarstvena, socijalna i zaštita potrošača) usmjerene su na ujednačavanje razvoja regija, osiguranje stabilne proizvodnje hrane, zaštitu radnih mjesta i visoke standarde prava građana.