ZUP definira 10 načela: zakonitost, razmjernost, pomoć stranci, utvrđivanje materijalne istine, samostalnost, učinkovitost, pristup podacima, pravo na pravni lijek, zaštitu stečenih prava te službenu uporabu jezika, kao temelj svakog upravnog postupka.

Nadležnost je pravo i dužnost tijela da vodi postupak. Stvarna nadležnost određuje se zakonom prema vrsti posla, a mjesna prema području (prebivalište, lokacija nekretnine). Nadležnost se ne može mijenjati dogovorom stranaka ni tijela.

Sukob nadležnosti nastaje kad se dva ili više tijela izjasne kao nadležna (pozitivan) ili nenadležna (negativan) u istoj stvari. Rješava ga tijelo drugog stupnja, MUP ili Upravni sud, a protiv te odluke nije dopušten pravni lijek.

Jedinstveno upravno mjesto omogućuje stranci podnošenje svih zahtjeva na jednom mjestu kad je za ostvarenje prava potrebno više postupaka. Ustrojava se uredbom Vlade, služi kao servis za obrasce i savjete te ne mijenja nadležnost tijela.

ZUP uređuje pravila postupanja javnopravnih tijela u upravnim stvarima. Upravna stvar je svaka u kojoj tijelo rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranke. Posebnim zakonom mogu se urediti samo pojedina pitanja postupka.

Stranka je fizička ili pravna osoba čija se prava ili interesi rješavaju u postupku. Službena osoba vodi postupak i donosi rješenje, a mora biti stručna i nepristrana. Kolegijalna tijela odlučuju većinom glasova svih članova.

pravni postupak pokreće se na zahtjev stranke, po službenoj dužnosti ili javnom objavom. Na zahtjev stranke pokrenut je predajom urednog podneska, a po službenoj dužnosti prvom radnjom tijela. Javna objava koristi se za nepoznat broj stranaka.

Upravne stvari se mogu spojiti u jedan postupak radi ekonomičnosti ako imaju istu pravnu i činjeničnu osnovu. Stranka može izmijeniti zahtjev ili odustati od njega do donošenja rješenja, osim ako je nastavak postupka u javnom interesu.

Stranci se mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama važnim za rješenje. Stranku mogu zastupati zakonski ili privremeni zastupnik, zajednički predstavnik te opunomoćenik.

Podnesci su sva obraćanja stranke javnopravnom tijelu u vezi s upravnom stvari. Moraju biti razumljivi i sadržavati propisane elemente. Ako sadrže nedostatke, službena osoba zaključkom poziva stranku na ispravak, a u protivnom podnesak odbacuje rješenjem.

Službena osoba dužna je utvrditi sve činjenice bitne za rješavanje upravne stvari. Postupak rješavanja može biti neposredan ili putem ispitnog postupka.

Usmena rasprava određuje se zaključkom kada sudjeluju stranke s protivnim interesima, kod očevida ili saslušanja svjedoka te kad je to korisno za rješavanje. Javna je, ali se javnost može isključiti. Nedolazak pozvane stranke ne sprječava održavanje.

Nagodba je moguća samo među strankama s protivnim interesima o pitanjima kojima slobodno raspolažu, a ima snagu izvršnog rješenja.

Službena osoba utvrđuje činjenično stanje ispravama, svjedocima, vještačenjem, očevidom i izjavom stranke. Nisu sve činjenice predmet dokazivanja - službene evidencije, općepoznate i pretpostavljene činjenice uzimaju se kao dokazane.

Rokovi u upravnom postupku računaju se na dane, mjesece i godine. Dan dostave ili događaja ne uračunava se u rok. Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na tijek roka, ali ako tada pada zadnji dan, rok istječe prvoga sljedećeg radnog dana.

Stranke se obavješćuju usmeno, elektronički, osobnom dostavom ili poštom. Osobna dostava obvezna je za neprodužive rokove. Dostava se smatra obavljenom uručenjem, ostavljanjem u sandučiću (ako je naslovljenik nedostupan) ili javnom objavom nakon 8 dana.

Javnopravno tijelo u upravnom postupku donosi zaključke o postupovnim pitanjima i rješenja o upravnoj stvari. Rješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku i potpisa. Rokovi za donošenje ovise o vrsti postupka.

Kada zaprimi žalbu, prvostupanjsko tijelo provjerava dopuštenost, pravodobnost i ovlaštenost podnositelja te ili odbacuje žalbu, zamjenjuje rješenje ili predmet prosljeđuje drugostupanjskom tijelu.

Drugostupanjsko tijelo provjerava formalnu ispravnost žalbe te je može odbaciti, odbiti, poništiti ili izmijeniti prvostupanjsko rješenje. Ono po službenoj dužnosti pazi na nadležnost i ništavost te nije strogo vezano samo uz žalbene razloge stranke.

Žalba je redoviti pravni lijek protiv prvostupanjskog rješenja. Izjavljuje se u roku od 15 dana, a po pravilu odgađa pravne učinke rješenja do okončanja žalbenog postupka. Osigurava kontrolu zakonitosti i svrhovitosti rješenja.

Žalba mora sadržavati oznaku pobijanog rješenja, naziv tijela i razloge nezadovoljstva. Nove činjenice i dokazi dopušteni su uz obvezno obrazloženje zašto nisu izneseni ranije, kako bi se spriječilo nepotrebno odugovlačenje postupka.

Stranka se može odreći prava na žalbu prije njezina izjavljivanja ili odustati od već izjavljene žalbe. Ni odricanje ni odustanak ne mogu se opozvati, a u višestranačkim stvarima rješenje postaje pravomoćno tek kad se sve stranke odreknu žalbe.

Prigovor je redoviti pravni lijek protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja tijela. Izjavljuje se čelniku tijela, koji o njemu odlučuje rješenjem u roku od osam dana. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba ili upravni spor.

Zainteresirana osoba može zatražiti pisanu obavijest o uvjetima ostvarivanja prava, a ako je tijelo ne izda u roku od 15 dana, može izjaviti prigovor čelniku tijela u roku od osam dana. Zaštita je moguća protiv svakog postupanja koje vrijeđa prava.

Korisnik javnih usluga može izjaviti prigovor tijelu koje provodi nadzor nad pružateljem, sve dok sporno postupanje traje. Nadzorno tijelo dužno je odgovoriti u roku od 30 dana, a ako korisnik nije zadovoljan, može pokrenuti upravni spor.

Rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu, odricanjem od žalbe ili dostavom (ako žalba nije dopuštena/nema odgodni učinak). Sudionici su izvršenik i predlagatelj, a predmet su novčane ili nenovčane obveze. Zastara izvršenja nastupa nakon pet godina.

Nenovčane obveze izvršavaju se novčanim kaznama, putem trećih osoba ili neposrednom prisilom, birajući najblaže sredstvo. Izvršenje se u pravilu provodi radnim danom danju.

Zakon o upravnim sporovima uređuje nadležnost, sastav suda i pravila postupka. Cilj mu je osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa stranaka povrijeđenih odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela.

Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačnih odluka, postupanja, propuštanja i upravnih ugovora javnopravnih tijela. Upravni spor ne može se voditi u stvarima gdje je zaštita osigurana drugdje ili protiv čistog diskrecijskog prava.

ZUS propisuje sedam temeljnih načela: zakonitosti, izjašnjavanja stranke, usmene rasprave, učinkovitosti, pomoći neukoj stranci, obveznosti sudskih odluka te službene upotrebe jezika i pisma. Ova načela osiguravaju pošteno suđenje protiv javne vlasti.

Upravni spor pokreće se tužbom nakon iscrpljivanja svih zakonom propisanih pravnih zaštita. Tužbom se može zahtijevati poništavanje odluke, donošenje propuštene odluke, postupanje tuženika ili oglašavanje upravnog ugovora ništetnim.

Upravni spor smatra se pokrenutim danom predaje tužbe sudu. Redovni rok za podnošenje tužbe je 30 dana od dostave osporene odluke. Tužba se može predati neposredno, poštom, usmeno na zapisnik ili elektronički, uz strogo poštivanje zakonskih rokova.

Tužba mora biti razumljiva i sadržavati propisane obvezne elemente: podatke o sudu, strankama, osporavanoj odluci, tužbeni zahtjev, razloge, činjenice i dokaze te potpis. Uz tužbu se obvezno prilažu isprave i prijepis za tuženika.

Upravne sporove rješavaju upravni sudovi (u prvom stupnju kao sudac pojedinac ili vijeće) i Visoki upravni sud RH (o žalbama, zakonitosti općih akata (vijeće od 5 sudaca) i sukobu nadležnosti). Mjesna nadležnost prati prebivalište tužitelja.

Uredba uređuje pravila i mjere uredskog poslovanja javnopravnih tijela (državnih tijela, lokalne samouprave i agencija). Odnosi se na poslove državne uprave i opći upravni postupak, a propisuje elektroničko dopisivanje kao primarni način komunikacije.

Uredba o uredskom poslovanju definira ključne pojmove: pismeno, spis, dosje, dokument i organizacijske jedinice poput pisarnice i pismohrane. Sustav se temelji na klasifikacijskim oznakama, urudžbenim brojevima i digitalnom upravljanju dokumentacijom.

Pisarnica zaprima pismena neposredno, poštom ili elektronički. Propisano je tko smije otvarati pošiljke te kako postupati s oštećenim ili opasnim pošiljkama. Na fizička pismena ispisuju se obvezni podaci i jedinstvena oznaka iz ISUP-a.

Pisarnica razvrstava primljena pismena na predmete upravnog i neupravnog postupka te ih evidentira u ISUP-u. Predmet se osniva upisom prvog pismena, a akt se evidentira s datumom nastanka, podnesak s datumom zaprimanja.

Neupravni akt je pismeno kojim tijelo odgovara na podneske, obavlja službeno dopisivanje ili vodi radnje izvan upravnog postupka. Uredba propisuje obvezne dijelove te precizna pravila o izgledu dvojezičnih zaglavlja i primjeni elektroničkog potpisa.

Upravne pristojbe plaćaju se za pismena i radnje pred tijelima državne uprave, diplomatsko-konzularnim predstavništvima, tijelima lokalne i regionalne samouprave te pravnim osobama s javnim ovlastima.

Pravo na povrat upravne pristojbe ima osoba koja je platila pristojbu koju nije bila obvezna platiti, platila je u većem iznosu od propisanog ili za radnju koju tijelo nije obavilo. Postupak se pokreće na zahtjev stranke u roku od 90 dana.

Pečat i žig s grbom Republike Hrvatske koriste tijela državne vlasti, uprave, lokalne samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima za potvrđivanje vjerodostojnosti akata. Pečat (guma) se otiskuje na papir, a žig (metal) utiskuje u papir ili dr. podlogu.

Uredba propisuje sadržaj, izgled i način isticanja natpisnih ploča tijela državne uprave, lokalne i regionalne samouprave, mjesne samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima. Ploča je staklena, četverokutna, s tekstom u zlatnoj boji na crnoj podlozi.