Temeljne odredbe Ustava RH (čl. 1.-13.) definiraju državu kao jedinstvenu i nedjeljivu, suverenitet naroda, diobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, najviše vrednote, državna znamenja, službeni jezik te status Zagreba kao glavnog grada.

Postupak promjene Ustava RH pokreću 1/5 zastupnika, Predsjednik ili Vlada. O promjeni odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika ili birači na referendumu većinom glasova onih koji su pristupili glasovanju.

Ustavni sud RH neovisno je tijelo koje jamči poštivanje i primjenu Ustava. Čini ga 13 sudaca koje bira Sabor na osam godina. Nadzire ustavnost zakona, rad stranaka, izbore i referendume te odlučuje o ustavnim tužbama i odgovornosti Predsjednika RH.

Međunarodne ugovore sklapaju Sabor, Predsjednik RH ili Vlada. Potvrđeni i objavljeni ugovori dio su unutarnjeg pravnog poretka RH, po pravnoj su snazi iznad zakona, a njihove se odredbe mijenjaju samo prema pravilima međunarodnog prava.

Postupak udruživanja ili razdruživanja RH pokreću 1/3 zastupnika, Predsjednik ili Vlada. Sabor prethodno odlučuje dvotrećinskom većinom svih zastupnika, nakon čega je obvezan referendum. Zabranjeno je udruživanje u jugoslavenske ili balkanske saveze.

Građani RH zastupljeni su u Europskom parlamentu, a Sabor sudjeluje u europskom zakonodavnom postupku i nadzire rad Vlade u institucijama EU. U Vijeću EU i Europskom vijeću RH zastupaju Vlada i Predsjednik RH, sukladno ustavnim ovlastima.

Državljani RH ujedno su građani EU i uživaju prava zajamčena pravnom stečevinom EU: slobodu kretanja, biračko pravo u EU i lokalnim izborima, diplomatsku zaštitu i pravo komunikacije s institucijama EU na hrvatskom jeziku.

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u RH. Sastoji se od zastupnika koje biraju građani na neposrednim izborima, čime Sabor crpi legitimitet izravno iz naroda i donosi zakone koji obvezuju sve subjekte.

Hrvatski sabor ima 100 do 160 zastupnika biranih neposredno na 4 godine. Konstituira se izborom predsjednika na prvoj sjednici, a unutarnje ustrojstvo i način rada uređuje poslovnikom koji se donosi većinom glasova svih zastupnika.

Zastupnici nemaju obvezujući mandat i uživaju imunitet: ne odgovaraju za mišljenje ili glasovanje, a progon je moguć samo uz odobrenje Sabora. Imaju pravo predlagati zakone, postavljati pitanja i s 1/10 kolega podnijeti interpelaciju o radu Vlade.

Hrvatski sabor može se raspustiti odlukom većine svih zastupnika radi prijevremenih izbora ili odlukom Predsjednika Republike u slučajevima predviđenim Ustavom (čl. 104.). Izbori se održavaju najkasnije 60 dana nakon raspuštanja.

Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: od 15. siječnja do 15. srpnja te od 15. rujna do 15. prosinca. Izvanredno zasjeda na zahtjev Predsjednika RH, Vlade, većine zastupnika ili po odluci predsjednika Sabora uz mišljenje klubova zastupnika.

Hrvatski sabor donosi Ustav, zakone i državni proračun, odlučuje o ratu i miru te granicama RH. Raspisuje referendum, nadzire rad Vlade, daje amnestiju i imenuje dužnosnike. Sjednice su javne, a proračun se donosi većinom glasova svih zastupnika.

Sabor odlučuje većinom nazočnih uz kvorum od polovice svih zastupnika. Za organske zakone potrebne su strože većine. Vlada može dobiti zakonsku ovlast na najviše godinu dana, a zakone proglašava Predsjednik RH u roku od osam dana.

Referendum mogu raspisati Sabor, Predsjednik Republike (na prijedlog Vlade) ili 10% birača. Odlučuje se većinom birača koji su pristupili glasovanju, a odluka je obvezatna. Zakonom se može predvidjeti i savjetodavni referendum.

Zakoni se objavljuju u Narodnim novinama i stupaju na snagu najranije osmi dan od objave (vacatio legis). Cijeli zakon ne može imati povratno djelovanje, već samo njegove pojedine odredbe iz posebno opravdanih razloga.

Pučki pravobranitelj opunomoćenik je Sabora za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Bira ga Sabor na 8 godina, samostalan je i neovisan u radu te uživa zastupnički imunitet. Štiti građane od nezakonitog ili nepravilnog rada tijela s javnim ovlastima.

Predsjednik RH predstavlja državu, brine za stabilnost vlasti i bira se na 5 godina (najviše 2 puta). Odgovoran je za povredu Ustava, uživa imunitet nepovredivosti i ne može obavljati drugu javnu ili stranačku dužnost.

Vlada obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. Čine je predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri, koji bez odobrenja Vlade ne mogu obavljati drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Predsjednik RH imenuje mandatara koji u roku od 30 dana mora Vladu predstaviti Saboru. Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika, a ako ne bude sastavljena, Predsjednik imenuje privremenu nestranačku Vladu.

Vlada predlaže zakone i proračun, provodi odluke Sabora, vodi politiku i nadzire državnu upravu. Odgovorna je Saboru, a njeni članovi zajednički odgovaraju za odluke Vlade i osobno za svoje područje rada.

Pitanje povjerenja može pokrenuti najmanje 1/5 zastupnika ili predsjednik Vlade. Odluka o nepovjerenju donosi se većinom svih zastupnika, a glasovanje se mora provesti između 7 i 30 dana od dostave prijedloga.

Sudbenu vlast obavljaju samostalni i neovisni sudovi koji sude na temelju Ustava, zakona i međunarodnih ugovora. Sudske rasprave i presude su javne, ali javnost se može isključiti iz opravdanih razloga u opsegu koji je bezuvjetno potreban.

Vrhovni sud najviši je sud koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predsjednika Vrhovnog suda bira Sabor na prijedlog Predsjednika RH. Ustrojstvo i djelokrug sudova uređuje se zakonom.

Predsjednika Vrhovnog suda bira i razrješuje Hrvatski sabor na prijedlog Predsjednika Republike, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i nadležnog odbora Sabora. Mandat traje četiri godine.

Sudačka dužnost je stalna i povjerava se osobno sucima. Suci uživaju imunitet i ne mogu odgovarati za mišljenje pri donošenju odluka. Razrješenje je moguće samo u Ustavom navedenim slučajevima, uz pravo žalbe Ustavnom sudu u roku od 15 dana.

Državno sudbeno vijeće samostalno je i neovisno tijelo koje odlučuje o imenovanju, napredovanju i razrješenju sudaca. Ima 11 članova koji se biraju na 4 godine, najviše dva puta. Predsjednici sudova ne mogu biti članovi DSV-a.

Državno odvjetništvo samostalno je i neovisno pravosudno tijelo koje progoni počinitelje kaznenih djela i štiti imovinu RH. Glavnog državnog odvjetnika imenuje Sabor na 4 godine na prijedlog Vlade, uz mišljenje nadležnog odbora.

Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu samoupravu putem izabranih predstavničkih tijela. Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi, a područne su županije. Gradu Zagrebu može se zakonom utvrditi položaj županije.

Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a područne poslove od regionalnog značenja. Pri dodjeljivanju poslova prednost imaju tijela najbliža građanima (načelo supsidijarnosti).

Svako ljudsko biće ima pravo na život - u RH nema smrtne kazne. Sloboda i osobnost su nepovredive. Nitko ne smije biti zlostavljan ni podvrgnut prisilnom radu, a sloboda se može ograničiti samo zakonom i odlukom suda.

Dom je nepovrediv - pretragu može odrediti samo sud pisanim nalogom. Jamči se zaštita osobnog i obiteljskog života, tajnost dopisivanja i svih oblika komuniciranja te sigurnost i tajnost osobnih podataka.

Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja, sloboda tiska i medija te pravo na pristup informacijama. Cenzura je zabranjena. Jamči se i sloboda savjesti i vjeroispovijedi te slobodno javno očitovanje vjere ili uvjerenja.

Jamči se pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed, slobodno udruživanje u sindikate i udruge te pravo sudjelovanja u javnim poslovima. Vojna obveza dužnost je svih sposobnih državljana, uz pravo na prigovor savjesti.

Uhićenje i pritvor mogući su samo na temelju pisanog sudskog naloga. Sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora se postupati čovječno. Nezakonito lišena ili osuđena osoba ima pravo na odštetu i javnu ispriku.

Svatko je nedužan dok mu se pravomoćnom presudom ne utvrdi krivnja. Optuženik ima pravo na branitelja, informiranje o optužbi na razumljivom jeziku te ispitivanje svjedoka. Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se koristiti u postupku.

Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje nije bilo zakonom određeno kao kazneno djelo u trenutku počinjenja. Vrijedi načelo ne bis in idem - zabrana ponovnog suđenja. Neka djela, poput ratnog profiterstva i zločina iz Domovinskog rata, ne zastarijevaju.

Ustav jamči pravo vlasništva, nasljeđivanja i poduzetničke slobode. Socijalna prava su pravo na rad, pravednu naknadu, socijalnu sigurnost i zdravstvenu zaštitu. Kulturna prava su sloboda stvaralaštva, dostupnost obrazovanja i autonomiju sveučilišta.

Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju RH ima pravo slobodno se kretati i birati boravište. Strani državljani mogu dobiti utočište, osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine.

Hrvatski državljani s navršenih 18 godina imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Sabor, Predsjednika RH i Europski parlament te na referendumu. Pravo se ostvaruje neposredno i tajno, uključujući i državljane bez prebivališta u RH.

Ustav jamči prava i slobode svima u RH bez diskriminacije i jednakost svih pred zakonom. Jamči se pravo na žalbu, sudska kontrola zakonitosti upravnih akata te osobna odgovornost za povredu ustavnih odredbi o ljudskim pravima.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom i razmjerno potrebi. U izvanrednim okolnostima Sabor odlučuje dvotrećinskom većinom, a neka prava ne mogu se ograničiti nikad - ni u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države.

Nacionalna manjina je skupina hrvatskih državljana s etničkim, jezičnim, kulturnim ili vjerskim obilježjima različitim od ostalih građana, koje vodi želja za očuvanjem tih obilježja, te imaju posebna prava - od upotrebe jezika do zastupljenosti.

Zakon uređuje pravo na pristup i ponovnu uporabu informacija tijela javne vlasti, načela i ograničenja, postupak ostvarivanja prava, ulogu Povjerenika za informiranje te sustav nadzora i kaznene odredbe.

Tijela javne vlasti obvezno ograničavaju pristup informacijama u kaznenim i prethodnim postupcima. Pristup se može ograničiti i drugih zakonom opravdanih interesa.

Pristup informacijama ostvaruje se objavom na webu ili davanjem na zahtjev (usmeni ili pisani). Rok za odluku je 15 dana (uz mogućnost produljenja za još 15), a podnositelj ne mora navoditi razloge traženja.

Povjerenik je neovisno državno tijelo koje štiti pravo na pristup informacijama, rješava žalbe kao drugostupanjsko tijelo, provodi inspekcijski nadzor i izvješćuje Sabor. Bira ga Sabor na 5 godina; mora biti nestranački stručnjak s 10 godina iskustva.

Protiv rješenja tijela javne vlasti podnosi se žalba Povjereniku u roku od 15 dana, čak i u slučaju "šutnje uprave". Protiv rješenja Povjerenika može se pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom.

GDPR je globalni standard za zaštitu pojedinaca pri obradi osobnih podataka i njihov slobodan protok unutar EU. Ključni cilj je osigurati temeljna prava i slobode, definirajući jasne uloge voditelja i izvršitelja obrade te stroga načela.

GDPR jamči pravo na informiranje, pristup, ispravak, brisanje ("zaborav"), ograničenje obrade, prenosivost podataka, prigovor te zaštitu od automatiziranog odlučivanja. Voditelj obrade mora odgovoriti na zahtjev u roku od 30 dana.

AZOP je neovisno tijelo koje nadzire primjenu GDPR-a u Hrvatskoj. Ima istražne, korektivne i savjetodavne ovlasti, uključujući izricanje visokih novčanih kazni i zabranu obrade podataka. Odgovara Saboru, koji imenuje ravnatelja na 4 godine.

Zakon zabranjuje diskriminaciju na temelju rase, spola, dobi, vjere i drugih karakteristika. Obuhvaća izravnu i neizravnu diskriminaciju, uznemiravanje, segregaciju te teže oblike poput višestruke ili ponovljene diskriminacije.

Zakon štiti od diskriminacije po nizu osnova (rasa, spol, dob, vjera itd.) te zabranjuje viktimizaciju - svako kažnjavanje osoba koje su prijavile diskriminaciju, svjedočile o njoj ili pomagale žrtvi u dobroj vjeri.

Zakon o suzbijanju diskriminacije predviđa taksativne iznimke (npr. pozitivna akcija, autentično radno svojstvo). Svako različito postupanje mora imati legitimni cilj te biti objektivno opravdano, primjereno i nužno.

Središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije je pučki pravobranitelj, uz podršku posebnih pravobranitelja. Sva tijela i osobe dužni su, uz pristanak žrtve, prijaviti osnovanu sumnju na diskriminaciju pravobranitelju.

Zakon štiti i promiče ravnopravnost spolova kao temeljnu ustavnu vrednotu. Zabranjuje diskriminaciju na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa te spolne orijentacije u svim područjima javnog i privatnog života.

Posebne mjere su privremene pogodnosti za otklanjanje nejednakosti u javnom životu i ne smatraju se diskriminacijom. Obvezno se uvode u javna i politička tijela kada je zastupljenost jednog spola niža od 40%.

Ured za ravnopravnost spolova je služba Vlade koja koordinira nacionalnu politiku. Pravobranitelj/ica je neovisno tijelo koje imenuje Sabor na 8 godina; ona rješava prijave građana i nadzire suzbijanje diskriminacije na temelju spola.